Anubis Testimonials

INKDIVIDUAL konzultacije su zahtjevne, ali su i najvažniji dio procesa tetoviranja

Jedinstven pristup

Dobar dan svima!

Slijedi moja priča o putovanju prema novoj tetovaži.

Ja sam Vam jedna od onih koja bi se tetovirala (znate o čemu pričam) – sad bi zvijezde, sad bi cvijeće, sad bi neki citat, pa zašto ne i nešto što mi ne znači apsolutno ništa u životu…

Tako sam došla i na novu ideju.

Ali ovaj put tetoviranje nije bilo tako lako.

Naišla sam na Anubis tattoo studio na internetu, i kad sam se napokon uspjela nagovoriti da pročitam njihovu priču, rodila se želja da se upravo tamo tetoviram!

Svidjela mi se drugačija priča, pristup i kvaliteta rada po viđenim slikama!

Moja očekivanja prije tetoviranja su bila kao i uvijek – doći ću, nešto ćemo složiti, i to je to. Imala sam sliku tetovaže koju sam željela, ali mi je trebala pomoć kod ukupnog dojma moje zamisli!

Doduše, htjela sam nešto drugačije nego do sad.

Malo je reći da sam ostala šokirana kad sam došla u Anubis!

Što me iznenadilo?

Sve!

Došla sam i NISAM dobila što sam htjela!

Samo malo, samo malo! Nemojte drhtati!

Srećom nisam dobila što sam JA htjela. Dobila sam više od toga!

– Žvaki, hoćeš vidjeti sliku što želim tetovirati?
– Neću!

Kako misli neće? Pa kako će znati što želim? Ne mogu mu opisati jer nema smisla. Ako i budem opisivala, hoću li dobiti baš to što želim? Ma kako misli ne želi vidjeti sliku?!

Ne želi je vidjeti jer je to rad koji već netko ima.

– Nećeš tetovirati nešto s interneta, kakve su to gluposti?, kaže mi on.

Pristup “klijentu” (ne volim se tako nazivati btw, ali to jesam) je sasvim nešto novo u Anubisu. Iskreno, nije Vam to sam’ tak’ , neka se odmah zna… I na kraju baš volim što nije!

Ovako nešto niste i nećete nigdje doživjeti! Dobro zapamtite što vam kažem!

Najviše mi se svidjelo to što Žvaki brine za klijentove ideje, što me nije pustio da izađem sa svojom zamisli, što ima drugačiji pristup svome poslu! Dao mi je razmišljati do sljedećeg termina!
Sad drugačije gledam na ukrašavanje tijela za cijeli život.

Čuj, neće te on pustiti da staviš nešto što nakon određenog vremena više nećeš voljeti, a ti toga u početku nisi ni svjestan!

Ajde priznaj da ti ono kinesko slovo ili leptir kojeg si nakeljila na sebe s potpisom Miljenka (koji se učio u zatvoru sa improviziranom mašinicom od kemijske) iz nekog neopravdanog razloga sad samo smeta, a nije ti ni jasno što te privuklo dudovom svilcu… Ništa, hir.

E pa to ti, prijatelju moj, Žvaki neće dozvoliti da napraviš.

Svidjelo mi se što Žvaki želi da skupa napravite nešto što ćeš voljeti do kraja života, nešto što će ti se sviđati danas, sutra i zauvijek.

INKDIVIDUAL konzultacije koje Žvaki preporučuje svakom klijentu su itekako potrebne, sad to vidim i znam. To je najvažnija stvar u cijeloj ovoj priči!

Psihoterapija koja otvara oči!

Prvi put kad sam izasla sa konzultacija nisam znala jesam došla il’ sam pošla, što se uopće tu dogodilo, tko sam ja, tko je on, zašto se želim tetovirati, zašto ne znam zašto.

Kakva psihoterapija! Ali kad sagledaš cijelu priču, čovjek zna što radi.

Ako i u početku ne shvatiš zašto je proces takav kakav je, shvatit ćeš.

Iskustvo u Anubisu mi je promijenilo razmišljanje, jer sam ja ponosni vlasnik maloprije spomenute Miljenkove tetovaže dudovog svilca (ne pitaj me zašto, bolna tema).

Samo želim reći, da sam došla s tom idejom Žvakiju, ne bi sad bila tužna zbog leptira.

Ne bi ga uopće imala.

Jer Žvaki zna da ti dudov svilac ne predstavlja ništa u životu, niti će.

Osim ako si profesor biologije i voliš leptire, no ja sam frizerka koja ih mrzi, pa si ti sad misli.

THINK WHAT YOU INK!

Tu sam da ti otvorim oči.

Ili barem jedno.

Uglavnom, ovo je potpuno drugačiji pristup klijentima sa obostranom željom za jedinstvenim radom nečega što će ti značiti i što ćeš voljeti.

Došla sam sa idejom da bi ukrasila jedan dio tijela specifičnim uzorkom, na kraju sam se zaljubila u vile.

Ne vile s kojima razbacuješ đubre po vinogradu nego vile – mitska bića.

Moja je vila na kraju dobila svoj ukras i dijelove moje prvotne želje! Dobila sam što sam htjela, i više!
Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću postati ponosni vlasnik nečega što mi je bilo u podsvijesti…

Imam što želim i što volim danas, sutra i zauvijek!

Žvaki, hvala ti na svemu i vidimo se opet!!

Katarina Vukić